Dok je lutao bespućima hrvatske zbiljnosti i sanjao o boljoj budućnosti, sebe je vidio kao istaknutog nobelovca i borca za ljudska prava u slobodno vrijeme, ali ipak se nadao da će penziju dočekati kao odlikovani i u masama omiljeni prodavač karata u tramvaju "made in" Đuro Đaković, u drugim kolima. Ako se netko još sjeća, tramvaj je u prvim kolima imao vozača koji je prodavao karte, i imao si automate koji su poništavali iste, no u drugim kolima iz nekog razloga to nije bilo tako. Tamo je uvijek sjedila brkata žena, a ponekad i svježe obrijani muškarac sa karnetom karata i štambiljem u ruci, te je za nekoliko tadašnjih novaca, sa neizostavnim osmjehom na licu prodavao i štambiljao karte. To je toliko impresioniralo dotičnog mladića, da je on jednostavno ostao hipnotiziran, te je to zauvijek ostalo urezano u njegovo pamćenje. Radosno je uzviknuo: "Mama, i ja želim biti brkata žena!" Da li je to i postao, saznat ćete kad pogodite tko se krije iza ove tajnovite slike!