Trnava, Slovačka, 12. – 15. 08. 2004. Bio je to odlazak na naš prvi međunarodni turnir koji će ostati zapamćen po nekoliko izuzetnih događaja od iznimne važnosti za naš klub.

To je bio vikend turnir na kojem smo ostali uvjerljivo najduže. Krenuli smo već u četvrtak i ostali skroz do nedjelje, i još nam je bilo žao kaj moramo doma… No, bio je to i turnir kad smo skužili da je puno isplativije ići autobusom, nego sa privatnim autima. Em te financijski skoro dođe isto, em si bez brige i bez pameti, što kod nas i nije tako teško, mislim na ovo bez pameti…

Dakle, krenuli smo u četvrtak rano ujutro kako bi u Trnavu stigli što prije i kako bi se mogli prepustiti čarima noćnog života ovog simpatičnog gradića u Slovačkoj koji je nekih 55 km udaljen od Bratislave. Od prijevoznih sredstava imali smo jedan RENT A CAR "kombi" KIA CARNIVAL full oprema, iznajmljenog od firme "Miškić i sin". Dečkima koji bi inače sjedili i koji inače sjede u zadnjem dijelu busa kad se putuje je to naravno bilo jako smiješno, pa su cijelo vrijeme govorili da putujemo firmom "Krstić" iz poznatog filma… No, uz taj "kombi" bilo je tu i pregršt osobnih automobila. Stara dobra Golf trojka od Kolje (u koju je stala kompletna debela soba, ali o tome ćemo nešto kasnije), Renault Twingo od Vujića, Laguna od Fritzovog tate…

I stigosmo mi tako u Trnavu. Neki od nas su već bili tamo na turniru sa curama pa su znali kaj je Nukleon, ali zato ostali nisu imali pojma. Soba ko soba, sve redom četvero - krevetne…ali kupaona, brate mili…ima jedna slika Saleta nad umivaonikom. E to je prestrašno. Kupaona u Nukleonu je postala jedinica za loš smještaj. Pa smo recimo u Pragu bili smješteni u 0.1 Nukleon kupaoni, a u Pezinoku je smještaj bio 1.2 Nukleon kupaona… 

U  četvrtak navečer idemo na laganu večericu, pa izlazak u Trnavu, i tada otkrivamo Irish Pub. Pub na tri etaže i svaka etaža ima drugu temu. U prizemlju šank i birtija, na prvom katu pozornica za živu svirku, šank i diskoteka u jednom, te na drugom katu naravno šank, te stolovi za biljar, pikado, stolni nogomet i pregršt video igrica… Jedini problem je u tome kaj je WC samo u prizemlju, ali zato piva košta cijelih 4.5 kn! Daj još jednu rundu! Za sve!

U petak ujutro imamo lagani trening i na tom laganom treningu Fritz cijelo vrijeme galami na sve da koji se kurac mičemo od loptica, jer kao, softball loptica ne boli! I dok Fritz tako baca BP sa nekih 3 do 4 metra iza skrina, Ćufta jednu lopticu udara jače nego obično i ona završava u Fritzovom lijevom uhu. Fritz je na podu, curi krv iz uha, boli i glava i uho. Pa kak sad to? Pa softball loptica ne boli!!! Fritz, daj se diži i ne prekenjavaj se! Uglavnom, Fritzu je na kraju ipak puknuo bubnjić, ali bio je jak i čvrst, i nije previše plakao… I to je bio zadnji grupni trening Giantsa. Od tada su treninzi zakonom zabranjeni, tako i piše u novom Statutu. 

Petak popodne provodimo u Bratislavi, a večer djelomično u Bratislavi,a djelomično u Irish Pubu.
Subota ujutro i prva tekma. I prvo kaj viđamo je jedan Čeh osebujne fudbalerke koja je neodoljivo podsjećala na Karela Poborskog iz najboljih dana, i naravno da smo ga ot tog trenutka svi zvali Karel. Frajer se nije trijeznio cijeli vikend, oko vrata je nosio bijeli ručnik i stalno je vikao: "Karlovačko!" i "Pizda ti materina!" i još neke naše prostačke izvedenice… Uglavnom, igramo odličnu obranu, ali naravno u napadu štekamo. Balen prvi puta u životu igra protiv pravih ozbiljnih klubova koji ga ne štede, ali uspijeva izvući i jedan win. Naravno, bilo je to protiv Karela i ekipe. Napomenuo bih još da smo tada upoznali Xeniu, da je Ćufta pao na svakoj tekmi jer nije imao kopačke i da je to zadnji put da je Žerla bio zdrav. Mislim da je to bio zadnji turnir koji je za Giantse odigrao Nate Strawser…

No, ja bih se vratio na "debelu sobu" iz "debelog Golfa". Naime, te je sezone formirana tzv. "debela soba". Sad ja vas pitam, da li znate onu priču sa "Dream Team-om" iz 1992. godine. Kao, nikad više to nije bilo isto. To je bio najjači, najbolji, najskuplji… "Dream Team" ikad i to je jedini pravi… E isto tako je i sa "debelom sobom". Nikad više nije bila tako debela… Debelu sobu činili su glavom i bradom: Silvijo Vučković – Ljumi, Tomislav Rebrović – Buco, Saša Dokmanović – Homer i Kolja Koračak – Tovar. Cijeli je hotel visio na njihovu sobu! E, cijela ta "debela soba" bila je također i u "debelom Golfu", što je ustvari puno strašnije. Moje iskusno reklamno oko je odmah primijetilo da bi recimo reklama sa 4 debela Nijemca u Golfu bila puno upečatljivija od one za Wartburg gdje u prtljažnik stane 57 nogometnih lopti…

Još bih napomenuo da je Fritz osvojio home run derby sa udarenim jednim home run-om bačenim iz nikad prije viđene soft toss mašine!
Također, jedne večeri je Soso doslovno razvalio lokalnog pijanca u biljaru. Ne znam, možda su čak igrali i u neke pare, nisam siguran…
Osvojili smo 7. mjesto od mogućih osam, i za nagradu dobili kilu crvenog luka i plaketu.

Još jedan interesantan trenutak. Nakon kaj smo se vozili po Slovačkim autocestama nekih 2 i pol dana, skužili smo da auti imaju vinjete, pa smo se malo splašili kako ćemo sad doma, jer će nas na granici sigurno globiti, ali onda su nas umirili domaćini. Vele, kaj se sekirate, pa nedjelja je danas, policija ne radi… I fakat, nije ih bilo i mi nismo platili vinjete. 

Sve ovo pišem čisto iz razloga da vas sve obavijestim, radi nam galerija i sve fotke sa ovog i sličnih turnira koje sam uspio skupiti nalaze se tamo, pa uživajte…