Kolja, mladić kojeg sam još davno upoznao dok je jedne sezone, sam Bog zna zašto, igrao za BK Gajnice uvijek mi je bio izrazito simpatičan. Taj je momak rođen u Splitu, "najsportskijem gradu na svitu", a odrastao je nekih 150 metara od legendarnih Bačvica. I vjerojatno su upravo Bačvice krive za njegovo sportsko opredjeljenje. Dok je bio mali Dalmoš, nje baš bio okretan i brz kao njegovi vršnjaci (za razliku od danas). Uvijek barem za glavu viši i za sekundu sporiji. I dok su ostala dica igrali balun na male BRANKE, basket i tenis, Kolja je čuča u hladu i gleda neke mladiće kako se bacakaju u plićaku na nadaleko poznatoj plaži. Kakva je to čudna igra? I tad mu šjor Duje, ko da je čuo njegove misli kaže, to ti je picigin! Picigin, moj Kolja! Ajde, odi malo išporkaj kupaće! Odi malo skini koju kilu!

I tako se kod našeg Kolje rodila ljubav prema "čudnim" sportovima. I dok je Kolja na Baćama igra picigin, završio je i osnovnu i srednju skulu, i došlo vrime da se u svit krene. Ali, on nije poput ostalih Splićana otiša put Zagreba na fax, on će ni manje ni više u Phoenix Arizonu , na college da završi za grafičkog dizajnera, kako mi to ovdje kažemo.

I dok je Kolja tamo pljačkao Američke države i njihov kapitalistički sustav, a sve to vrijeme bio odvojen od Bačvica i picigina, Kolja se sreo sa jednim drugim sportom koji je nalikovao na njegovo valjanje u mokrom pijesku sa malom lopticom. Kolja se naprosto zaljubija u baseball. I, nakon što je završio faks, vratio se u Hrvatsku i počeo aktivno igrati baseball u BSK Medvednici, a kasnije i softball u SK Zagreb Giantsima. No, vjerojatno se pitate zašto ja sve ovo pišem… Zato kaj se pitam, gdje je pošlo po zlu? Dal još davne 1974. na Bačvicama, ili 1982. kada je Dinamo osvojio naslov prvaka bivše države, ili u Americi. Sad se pitate, pa što je to pobogu pošlo po zlu? Kolja je jedan tako fin i pristojan mladić… Je istina je, ali…

Ne samo da je osim picigina i baseballa zavolio i  softball. Ne, on se zaljubio i u frizbi golf, VW golf, američki nogomet, australski nogomet, engleski nogomet, japanski nogomet… Još je i oženio BRANKU sa početka priče! A uz sve to, ja sumnjam da pati i od ozbiljnog poremećaja… Sindroma narkolepsije! Što je to, kažete?

"Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi simptom je obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija je povezana s katalepsijom, iznenadnom slabošću ili paralizom često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem, zatim paralizom u snu, vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je čovjek napola budan ali se ne može pomicati, te halucinacijama, odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju na početku ili pred kraj sna. Osoba također može pokazivati znakove automatskog ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti.
Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili putem lijekova. Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama, izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore." (preuzeto sa www.pliva.hr)

Da bih dokazao svoje strahove, u prilogu vam prikazujem nekoliko slika koje potvrđuju sve gore napisano. Obzirom da su ovi gore navedeni lijekovi izrazito skupi, organiziram prikupljanje dobrovoljnih priloga koje ću iskoristiti za natkrivanje svoje terase, kako bi se Kolja mogao, kad god dođe kod mene doma, dobro naspavati, u svim vremenskim uvjetima. Broj žiro računa je: 2340009-1110115285, za Kolju i moju terasu! 
U Koljino ime Vam se svima unaprijed zahvaljujem.